Navršilo se 98 godina od osnivanja, postojanja i uspješnog rada Lovačkog društva "Tuzla", koje se dugi niz godina zvalo "Konjuh". Ovo Društvo je tokom devet decenija svog djelovanja odigralo krupnu ulogu u širenju lovačke kulture, lovačke etike, zaštiti plemenite divljači i uništavanju štetočina.

Organizovaniji način bavljenja lovom na našem području počinje daleke 1923. godine, prije devet decenija. U našoj arhivi se nalazi dokument iz te godine (Dozvola za lov, odnosno članska lovačka legitimacija gospodina Softić Saliha) koji svjedoči o djelovanju naše organizacije. Nažalost, iz tog perioda nema puno autentičnih dokumenata.

U Tuzli i okolini, ljudi su se bavili lovom u doba Turske carevine (od 1463. do 1878. godine), kao i u vrijeme Austro-Ugarske monarhije (od 1878. do 1918. godine). Mora se priznati da su se tim sportom, uslovno rečeno bavili uglavnom imućniji ljudi: veleposjednici, trgovci, age i begovi, oficiri i drugi uglednici. Slično je bilo i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Lov je bio prestižan sport i vid rekreacije ljudi.

Među istaknutim lovcima i zaštitnicima ljepota prirode našeg kraja su i Tosunbeg Zaimović, Muharem Bešlagić, Šemsibeg Tuzlić, Ibrahimbeg Džindo, Bakirbeg Tuzlić, Filip Kovačević i njegov sin Filip, Salih Softić, Muradbeg i Mehmedbeg Zaimović, Joško Vizler, Ante Kamenjašević, Vlado Perić, Ivan Dilber, Mijo Putić, Kadro Bešlagić, Husein Selesković, Stjepan Skomerža, Pandur Skulić, Stjepan Papić, te uglednici Ćesarović, Crnogorčević, Štitić, Divković, Mihajlović, Pantić, Pranjić i drugi. Poznato je da su tuzlanski lovci prvi put u tuzlanski kraj donijeli fazane i pustili ih na imanje Tuzlića 1929. godine. Od tada do danas fazanska pernata divljač ima posebnu ulogu u razvoju lovstva uopće.

U vrijeme Drugog svjetskog rata (1941-1945) aktivnost tuzlanske lovačke organizacije bila je prekinuta. Nakon tog rata, tačnije 1945. godine, obnovljen je njen rad. Posjedujemo izvornu građu o toj aktivnosti, a ona se nalazi u našoj arhivi kao i u Historijskom arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli.

Osnivačka (obnoviteljska) skupština lovačke organizacije "za grad i srez tuzlanski", održana je 8. jula 1945. godine u Tuzli. Ovaj skup otvorio je Vehid Delibegović, a govor držao Kemal Halilović i prenio direktivu "da će lovačko društvo biti pod upravom Okružnog fiskulturnog odbora". Liborije Samek je izvijestio učesnike Skupštine da je imovina Lovačkog društva uveliko stradala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Skupština je usvojila prijedlog da Lovačko društvo u Tuzli dobije naziv "Konjuh". Tom prilikom je izabran "uži" Upravni odbor od osam članova: Muharem Kunosić, Drago Samek, Joško Ivanišević, Hasan Zonić, Vehid Delibegović, Mehmedbeg Zaimović, Bećir Pašić i Joško Vizler. Izabran je i "širi" Odbor društva u sastavu: Milan Đorđević, Alija Hodžić (Omazići), Sejdil Hajdarević (Gornja Tuzla), Husein Mujagić (Poljice), Marko Mandarić (Lukavac), Anđelo Mott (Solina), Vujo Lazić (Višća), Adem Đulović (Suha), Ibro Husetović (Kikači), Marko Perić (Dubrave), Šaban Softić (Gnojnica), Mehmed Kišić (Dobrnja), Ibro Kovačević (Breške), Alija Junuzović (Brezik), Mehmed Kadirić (Puračić), Mehmed Fočić (Živinice) i Haso Husejefendić (Gornja Tuzla).

Na obnoviteljskoj Skupšini je za predsjednika Lovačkog društva "Konjuh" izabran Teufik Selimović, za podpredsjednika Mehmedbeg Zaimović, a za lovovođu Liborije Samek. Sekretar je bio Muharem Kunosić, a blagajnik Bećir Pašić. U Nadzorni odbor izabrani su: Jaroslav Stuhli, Milan Baran, Sreto Knežić i Haso Sarajlić.

Ubrzo se održava i Prva redovna Skupština Lovačkog društva "Konjuh" koje i dalje održava funkciju općinskog i sreskog društva u jednom pravnom licu. Ta skupština je održana 19. maja 1946. godine u prostorijama Vatrogasnog društva. Novi predsjednik Društva postao je Muradbeg Zaimović, potpredsjednik Nikola Pećanac, prvi sekretar Rifat Omazić, drugi sekretar Jakov Čoko, lovovođa Liborije Samek, a blagajnik Bećir Pašić. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Abdurahman Čokić, a za članove tog Odbora Muhamedbeg Zaimović i Georg Šipov. Novo je to što je izabrana i takozvana "Lovna uprava" u sastavu: Milan Marković, Mujo Mujezinović, Joško Vizler, Milorad Kopečni, Mijo Jurić, Ćamil Kravić, Osman Salihbegović i Himzo Bešlić.

Analizirajući pomenute i sve naredne izbore i radne sjednice rukovodstva Lovačkog društva "Konjuh", odnosno "Tuzla", vidljiv je napor aktivista ovog Društva da daju svoj prilog zaštiti prirode, posebno plemenite divljači u Konjuhu, na Majevici i Ozrenu.

Lovačko društvo u Tuzli je svoj naziv "Konjuh" zadržalo od 1945. do 1995. godine. Od tada pa nadalje djeluje pod nazivom "Tuzla".